Mjesec: Juli 2025.

Perimenopauza je prijelazno razdoblje koje prethodi menopauzi i može trajati nekoliko godina. Karakterizira je postupno smanjivanje razine spolnih hormona, ponajprije estrogena i progesterona, što dovodi do brojnih fizioloških i metaboličkih promjena u tijelu žene. Jedna od tih promjena, na koju se sve više obraća pažnja, jest povećana sklonost razvoju inzulinske rezistencije.

Šta je inzulinska rezistencija?

Inzulinska rezistencija je stanje u kojem tjelesne ćelije slabije reaguju na djelovanje inzulina – hormona koji reguliše razinu glukoze u krvi. Kao posljedica, tijelo mora proizvoditi sve više inzulina da bi održalo normalnu glikemiju, što može dovesti do hiperinzulinemije, debljanja i s vremenom do razvoja predijabetesa ili tip 2 dijabetesa.

Zašto se inzulinska rezistencija češće javlja u perimenopauzi?

1. Pad estrogena – Estrogen ima zaštitnu ulogu u metabolizmu glukoze i osjetljivosti na inzulin. Njegov pad tokom perimenopauze utiče na povećanje masnoće u predjelu stomaka i smanjenje inzulinske osjetljivosti.
2. Promjene u distribuciji masnog tkiva – Tokom perimenopauze dolazi do premještanja masnoća iz potkožnog u visceralno područje (oko organa), što je metabolički aktivnije i povezano je s većim rizikom od inzulinske rezistencije.
3. Upalne promjene – Hormonske promjene mogu potaknuti blagu, hroničnu upalu niskog stepena, koja dodatno doprinosi razvoju inzulinske rezistencije.
4. Promjene u ritmu spavanja i stresa – Česti su problemi sa snom i povećana je osjetljivost na stres, što može pogoršati hormonsku ravnotežu i uticati na metabolizam inzulina.

Kako se može djelovati preventivno ili terapijski?

Fizička aktivnost – Redovito kretanje, osobito kombinacija aerobnog i anaerobnog vježbanja, poboljšava osjetljivost na inzulin.

Prehrana – Uravnotežena prehrana sa namirnicama koje imaju niski glikemijski indeks, bogata vlaknima, zdravim mastima i kvalitetnim proteinima.

Upravljanje stresom – Tehnike opuštanja, kvalitetan san i emocionalna podrška važni su za regulaciju hormona i inzulina.

Medicinska terapija – U nekim slučajevima ljekar može preporučiti hormonsku nadomjesnu terapiju (HNT) ili lijekove poput metformina, ako postoji visoki rizik za dijabetes.

Preporuke za prehranu kod žena u perimenopauzi s rizikom od inzulinske rezistencije

Opšta pravila:

Fokusirati se na unos namirnica sa niskim glikemijskim indeksom (GI).

Ograničiti unos jednostavnih šećera i prerađenih ugljikohidrata.

Povećati unos vlakana (povrće, mahunarke, integralne žitarice).

Uvesti redovne obroke – bez preskakanja.

Primjer dnevnog jelovnika

Doručak:

Zobene pahuljice s chia sjemenkama, borovnicama i bademima.

Zeleni čaj ili crna kafa bez šećera.

Užina:

Grčki jogurt (bez dodanog šećera) + nekoliko oraha.

Ručak:

Pileća prsa ili leća sa salatom (kvinoja, špinat, maslinovo ulje, limun).

Integralni hljeb ili kriška batata.

Užina:

Jabuka + kašikica putera od badema.

Večera:

Riba (losos ili sardina) + brokula na pari i pečene tikvice.

Čaša vode s limunom.

Savjet: Poželjno je večerati najkasnije 2–3 sata prije spavanja kako bi se podržala ravnoteža šećera u krvi.

Perimenopauza nije samo razdoblje hormonskih promjena, već i vrijeme kada tijelo postaje osjetljivije na metaboličke poremećaje poput inzulinske rezistencije.

Prepoznavanje i razumijevanje ove povezanosti omogućuje pravovremene intervencije i očuvanje zdravlja žene u srednjim godinama i nakon menopauze.

Reference:

1.Gupte, Anisha A., Henry J. Pownall, and Dale J. Hamilton. “Estrogen: an emerging regulator of insulin action and mitochondrial function.” Journal of diabetes research 2015.1 (2015): 916585.

2.Porada, Dominik, Jakub Gołacki, and Beata Matyjaszek-Matuszek. “Obesity in perimenopause—current treatment options based on pathogenetic factors.” Endokrynologia Polska 74.6 (2023): 565-575.

3.Carr, Molly C. “The emergence of the metabolic syndrome with menopause.” The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism 88.6 (2003): 2404-2411.

4.Li, Tanya, et al. “Hormone therapy and insulin resistance in non-diabetic postmenopausal women: a systematic review and meta-analysis.” Climacteric (2025): 1-9.

5.Lovejoy, Jc Champagne, et al. “Increased visceral fat and decreased energy expenditure during the menopausal transition.” International journal of obesity 32.6 (2008): 949-958.

Perimenopauza je prirodno prijelazno razdoblje koje prethodi menopauzi, kada jajnici postepeno smanjuju proizvodnju spolnih hormona – najviše estrogena i progesterona. Iako se često poistovjećuje s menopauzom, perimenopauza ima svoje karakteristične simptome, trajanje i potrebe, koje su nerijetko zanemarene u dijagnostici i svakodnevnoj skrbi za žensko zdravlje.

---

Kada počinje perimenopauza?

Perimenopauza najčešće započinje u kasnim 30-ima ili 40-ima, a može trajati od nekoliko mjeseci do 10 godina, sve do ulaska u menopauzu – koju definišemo kao 12 uzastopnih mjeseci bez menstruacije.

Tokom tog vremena, razina estrogena ne opada ravnomjerno – već fluktuira, što izaziva niz tjelesnih i emocionalnih promjena.

---

Najčešći simptomi perimenopauze

Perimenopauzalni simptomi se često javljaju postepeno i suptilno, ali mogu značajno uticati na kvalitetu života. Neki od najčešćih uključuju:

Neredovne menstruacije

Valunzi i noćno znojenje

Poremećaji spavanja

„Moždana magla“ i poteškoće s koncentracijom

Promjene raspoloženja, anksioznost, depresija

Debljanje, osobito u području trbuha

Gubitak gustoće kostiju

Smanjen libido i suhoća rodnice

Mnoge žene s perimenopauzom ne prepoznaju te simptome kao hormonalno uzrokovane, već ih pripisuju stresu, preopterećenosti ili starenju.

---

Hormonalna pozadina

U perimenopauzi dolazi do:

• Nestabilne razine estrogena – skokovi i padovi uzrokuju fizičke i psihičke simptome
• Smanjenja progesterona – što može izazvati anksioznost, nesanicu i neredovne cikluse
• Povećanja inzulinske rezistencije – zbog čega dolazi do promjena u metabolizmu i debljanja

Zato je perimenopauza više od „ženskih promjena“ – ona uključuje i metaboličke promjene koje utiču na cijeli organizam.

---

Kako pristupiti perimenopauzi?

Bitan je holistički i individualizirani pristup koji podrazumijeva:

Medicinsku procjenu:

• Hormonski status (estradiol, FSH, LH, progesteron)
• Tiroidne hormone i kortizol
• Glukoza, inzulin, lipidni profil
• Vitamin D, feritin i drugi mikronutrijenti

Nutricionistički pristup:

• Stabilizacija šećera u krvi kroz obroke bogate vlaknima, zdravim mastima i proteinima
• Hrana koja podržava detoksikaciju estrogena (kupusnjače, omega-3, antioksidansi)
• Ravnoteža u prehrani – bez strogih dijeta koje mogu dodatno opteretiti tijelo
• Praćenje vrijednosti željeza, vitamina B12, magnezija i D vitamina

---

Šta žena može uraditi?

Nekoliko ključnih navika koje pomažu tijelu u perimenopauzi:

Pametna prehrana – fokus treba biti na stabilnoj energiji, ravnoteži hormona i protuupalnim sastojcima.
Stres pod kontrolom – hronični stres dodatno remeti osjetljivost na estrogen
Tjelesna aktivnost – kombinacija vježbi snage, fleksibilnosti i laganog kardija
Kvalitetan san – potiče hormonalnu ravnotežu i obnovu tijela
Praćenje simptoma i redovna komunikacija sa stručnjacima.

“Perimenopauza nije kraj – ona je prilika da se žena bolje upozna sa svojim tijelom i preuzme kontrolu nad zdravljem.”

Rano prepoznavanje simptoma, podrška stručnjaka i promjena načina života mogu učiniti ovu fazu manje zbunjujućom, a puno stabilnijom i ispunjenijom.