Perimenopauza je prijelazno razdoblje koje prethodi menopauzi i može trajati nekoliko godina. Karakterizira je postupno smanjivanje razine spolnih hormona, ponajprije estrogena i progesterona, što dovodi do brojnih fizioloških i metaboličkih promjena u tijelu žene. Jedna od tih promjena, na koju se sve više obraća pažnja, jest povećana sklonost razvoju inzulinske rezistencije.
Šta je inzulinska rezistencija?
Inzulinska rezistencija je stanje u kojem tjelesne ćelije slabije reaguju na djelovanje inzulina – hormona koji reguliše razinu glukoze u krvi. Kao posljedica, tijelo mora proizvoditi sve više inzulina da bi održalo normalnu glikemiju, što može dovesti do hiperinzulinemije, debljanja i s vremenom do razvoja predijabetesa ili tip 2 dijabetesa.
Zašto se inzulinska rezistencija češće javlja u perimenopauzi?
- Pad estrogena – Estrogen ima zaštitnu ulogu u metabolizmu glukoze i osjetljivosti na inzulin. Njegov pad tokom perimenopauze utiče na povećanje masnoće u predjelu stomaka i smanjenje inzulinske osjetljivosti.
- Promjene u distribuciji masnog tkiva – Tokom perimenopauze dolazi do premještanja masnoća iz potkožnog u visceralno područje (oko organa), što je metabolički aktivnije i povezano je s većim rizikom od inzulinske rezistencije.
- Upalne promjene – Hormonske promjene mogu potaknuti blagu, hroničnu upalu niskog stepena, koja dodatno doprinosi razvoju inzulinske rezistencije.
- Promjene u ritmu spavanja i stresa – Česti su problemi sa snom i povećana je osjetljivost na stres, što može pogoršati hormonsku ravnotežu i uticati na metabolizam inzulina.
Kako se može djelovati preventivno ili terapijski?
Fizička aktivnost – Redovito kretanje, osobito kombinacija aerobnog i anaerobnog vježbanja, poboljšava osjetljivost na inzulin.
Prehrana – Uravnotežena prehrana sa namirnicama koje imaju niski glikemijski indeks, bogata vlaknima, zdravim mastima i kvalitetnim proteinima.
Upravljanje stresom – Tehnike opuštanja, kvalitetan san i emocionalna podrška važni su za regulaciju hormona i inzulina.
Medicinska terapija – U nekim slučajevima ljekar može preporučiti hormonsku nadomjesnu terapiju (HNT) ili lijekove poput metformina, ako postoji visoki rizik za dijabetes.
Preporuke za prehranu kod žena u perimenopauzi s rizikom od inzulinske rezistencije
Opšta pravila:
Fokusirati se na unos namirnica sa niskim glikemijskim indeksom (GI).
Ograničiti unos jednostavnih šećera i prerađenih ugljikohidrata.
Povećati unos vlakana (povrće, mahunarke, integralne žitarice).
Uvesti redovne obroke – bez preskakanja.
Primjer dnevnog jelovnika
Doručak:
Zobene pahuljice s chia sjemenkama, borovnicama i bademima.
Zeleni čaj ili crna kafa bez šećera.
Užina:
Grčki jogurt (bez dodanog šećera) + nekoliko oraha.
Ručak:
Pileća prsa ili leća sa salatom (kvinoja, špinat, maslinovo ulje, limun).
Integralni hljeb ili kriška batata.
Užina:
Jabuka + kašikica putera od badema.
Večera:
Riba (losos ili sardina) + brokula na pari i pečene tikvice.
Čaša vode s limunom.
Savjet: Poželjno je večerati najkasnije 2–3 sata prije spavanja kako bi se podržala ravnoteža šećera u krvi.
Perimenopauza nije samo razdoblje hormonskih promjena, već i vrijeme kada tijelo postaje osjetljivije na metaboličke poremećaje poput inzulinske rezistencije.
Prepoznavanje i razumijevanje ove povezanosti omogućuje pravovremene intervencije i očuvanje zdravlja žene u srednjim godinama i nakon menopauze.
Reference:
1.Gupte, Anisha A., Henry J. Pownall, and Dale J. Hamilton. “Estrogen: an emerging regulator of insulin action and mitochondrial function.” Journal of diabetes research 2015.1 (2015): 916585.
2.Porada, Dominik, Jakub Gołacki, and Beata Matyjaszek-Matuszek. “Obesity in perimenopause—current treatment options based on pathogenetic factors.” Endokrynologia Polska 74.6 (2023): 565-575.
3.Carr, Molly C. “The emergence of the metabolic syndrome with menopause.” The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism 88.6 (2003): 2404-2411.
4.Li, Tanya, et al. “Hormone therapy and insulin resistance in non-diabetic postmenopausal women: a systematic review and meta-analysis.” Climacteric (2025): 1-9.
5.Lovejoy, Jc Champagne, et al. “Increased visceral fat and decreased energy expenditure during the menopausal transition.” International journal of obesity 32.6 (2008): 949-958.
