Gojaznost danas predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova širom svijeta. Uprkos čestom shvatanju da je riječ isključivo o estetskom ili „životnom“ problemu, važno je jasno naglasiti: gojaznost je bolest. Kao takva, ona ima svoju dijagnozu, klasifikaciju i zahtijeva ozbiljan, stručno vođen pristup liječenju.
Gojaznost kao bolest – MKB klasifikacija

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) prepoznaje gojaznost kao hroničnu, relapsirajuću i progresivnu bolest, koja je uvrštena u Međunarodnu klasifikaciju bolesti (MKB-10) pod šifrom E66. Ova klasifikacija jasno potvrđuje da gojaznost nije pitanje lične slabosti ili nedostatka volje, već kompleksno medicinsko stanje koje uključuje genetske, metaboličke, hormonalne, psihološke i socijalne faktore.
Zdravstveni rizici povezani sa gojaznošću

Gojaznost značajno povećava rizik od razvoja brojnih hroničnih i potencijalno životno ugrožavajućih bolesti, među kojima su:
- dijabetes tipa 2
- arterijska hipertenzija i kardiovaskularne bolesti
- dislipidemije
- metabolički sindrom
- nealkoholna masna bolest jetre
- opstruktivna sleep apneja
- osteoartritis i bolesti lokomotornog sistema
- određeni maligniteti (dojke, debelog crijeva, endometrija)
- hormonski poremećaji i infertilitet
- depresija i anksiozni poremećaji
Rizik ne zavisi samo od tjelesne mase, već i od distribucije masnog tkiva, posebno abdominalne (visceralne) gojaznosti, koja nosi veći kardiometabolički rizik.
Prevalenca gojaznosti – alarmantni podaci

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, više od 1 milijarde ljudi u svijetu danas živi sa gojaznošću, a broj oboljelih konstantno raste, uključujući i djecu i adolescente. U mnogim evropskim zemljama, kao i u regionu, svaka treća do svaka druga odrasla osoba ima prekomjernu tjelesnu masu ili gojaznost. Ovi podaci jasno ukazuju da se radi o epidemiji savremenog društva, sa ogromnim zdravstvenim i ekonomskim posljedicama.
Gojaznost se mora liječiti

S obzirom na to da je gojaznost bolest, ona zahtijeva dijagnostiku, terapiju i dugoročno praćenje. Liječenje gojaznosti nije kratkotrajan proces niti univerzalno rješenje, već individualno prilagođen plan koji treba uključivati:
- promjene u ishrani
- medicinski nadziranu redukciju tjelesne mase
- farmakoterapiju (kada je indikovana)
- promjene životnog stila
- psihološku podršku
- u određenim slučajevima i hirurško liječenje
Holistički pristup omogućava sigurno, efikasno i održivo liječenje gojaznosti, uz fokus ne samo na gubitak kilograma, već i na unapređenje cjelokupnog zdravlja i kvaliteta života.

Gojaznost nije prolazno stanje niti lični neuspjeh — ona je ozbiljna hronična bolest koja zahtijeva razumijevanje, stručno vođenje i liječenje. Pravovremena intervencija i saradnja pacijenta sa zdravstvenim profesionalcima predstavljaju ključni korak ka očuvanju zdravlja i prevenciji brojnih komplikacija.
Reference:
- World Health Organization. Obesity and overweight. Fact sheet. Geneva: World Health Organization; [cited 2025]. Available from: WHO website.
- World Health Organization. International statistical classification of diseases and related health problems. 10th rev. (ICD-10) / 11th rev. (ICD-11). Geneva: World Health Organization; Obesity – code E66.
- European Association for the Study of Obesity (EASO). Obesity is a chronic disease: clinical and public health implications. Brussels: EASO; year of publication.
- Blüher M. Obesity: global epidemiology and pathogenesis. Nat Rev Endocrinol. 2019;15(5):288–298.
- Bray GA, Kim KK, Wilding JPH; World Obesity Federation. Obesity: a chronic relapsing progressive disease process. Lancet Diabetes Endocrinol. 2017;5(9):715–723.
- Guh DP, Zhang W, Bansback N, Amarsi Z, Birmingham CL, Anis AH. The incidence of co-morbidities related to obesity and overweight: a systematic review and meta-analysis. BMC Public Health. 2009;9:88.

