Kategorija: Zdravlje

U savremenom nutricionističkom i kliničkom pristupu, sve češće se koristi pojam “skrivena gojaznost” – situacija u kojoj osoba izgleda vitko, ali ima povećan zdravstveni rizik zbog visokog udjela visceralne masti.

Zato se u praksi koriste termini poput TOFI, TOTI, TOTU i TOFU — koji pomažu da se razumije prava slika zdravlja, iznutra i spolja.

TOFI – Thin Outside, Fat Inside

Osobe koje spolja izgledaju vitko, ali imaju povišen procenat visceralne masti — masnog tkiva koje se taloži oko unutrašnjih organa, naročito jetre, gušterače i srca.

Ovaj tip građe tijela je posebno opasan jer su metaboličke promjene često prisutne, a vizuelno se ne primjećuju. Uobičajeno je da TOFI osobe imaju:

normalan BMI,

povišene trigliceride,

smanjenu mišićnu masu,

inzulinsku rezistenciju,

povećan rizik od dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.

Zbog toga se TOFI tip građe tijela često naziva i “mršava metabolička gojaznost”. Osobe ovog tipa uglavnom imaju sjedeći način života, slabu mišićnu masu i nezdravu ishranu.

TOTI – Thin Outside, Thin Inside

Najzdraviji oblik tjelesne građe. Osobe koje su i spolja i iznutra “tanke” — sa niskim udjelom tjelesne i visceralne masti. Imaju dobar balans između mišićne mase i masnog tkiva, metabolički su stabilne i imaju manji rizik od hroničnih bolesti.

TOTI osobe najčešće imaju aktivan stil života, uravnoteženu ishranu i dobar hormonski status. Ovo je ideal kojem težimo kroz zdravu prehranu i fizičku aktivnost, ali nije rezervisan samo za “sportske” tipove — već za svakoga ko njeguje dosljedne, zdrave navike.

TOTU – Thin Outside, Thin Upper, Fat Lower

Ovo je tip građe kod kojeg je gornji dio tijela (ruke, ramena, stomak) vitak, dok se masno tkivo taloži u donjem dijelu — uglavnom oko kukova, bedara i zadnjice.

TOTU građu najčešće imaju žene s ginoidnim (kruškolikim) oblikom tijela. Ova raspodjela masti je metabolički sigurnija od abdominalne gojaznosti, ali može biti estetski neprihvaćena i često dovodi do frustracije i neželjenih dijeta koje remete hormonalni balans.

Uprkos izraženom potkožnom masnom tkivu, osobe ovog tipa obično imaju dobar metabolizam i niži rizik od srčanih bolesti.

TOFU – Thin Outside, Fat Upper

Osobe s ovim tipom građe imaju vitke noge i kukove, ali se mast nakuplja u gornjem dijelu tijela – najčešće u predjelu stomaka, prsa i gornjeg dijela leđa.

Ova distribucija masti češće se javlja kod muškaraca, ali i kod žena pod utjecajem stresa i hormonskih promjena (npr. perimenopauza).

TOFU tip tijela je često povezan s:

povišenim kortizolom,

abdominalnom gojaznošću,

poremećenim apetitom i insulinskom osjetljivošću.

Ove osobe mogu izgledati “normalno”, ali imaju visok rizik za razvoj metaboličkog sindroma.

Zašto su ovi tipovi građe tijela važni za nutricionistu?

BMI i vaga ne mogu dati uvid u kvalitet i raspored tjelesnog tkiva.

Dvije osobe s istim BMI-jem mogu imati potpuno različit zdravstveni rizik — jer ono što zaista određuje metaboličko zdravlje jeste odnos mišićne i masne mase, te lokacija masti u tijelu.

Zato nutricionisti i ljekari, koriste alate kao što su:

analiza tjelesne kompozicije

laboratorijski nalazi (glukoza, lipidi, jetreni enzimi, hormoni),

mjerenje obima struka i visine (WHtR indeks/Waist-to-Height Ratio),

procjena životnog stila – nivo aktivnosti, kvaliteta sna, stres, prehrambene navike.

Nije poenta izgledati “mršavo” — poenta je biti funkcionalno zdrav iznutra i spolja.

Literatura:

1. Ruderman N, Chisholm D, Pi-Sunyer X, Schneider S. “The metabolically obese, normal-weight individual.” Diabetes. 1998.
2. De Lorenzo A, et al. “Normal weight obese (NWO) women: an evaluation of a candidate new syndrome.” Nutr Metab Cardiovasc Dis. 2006.
3. Yates T, et al. “Metabolically healthy obesity and risk of incident type 2 diabetes.” Lancet Diabetes Endocrinol. 2016.
4. The Guardian. “Why thin people can still get diabetes.” 2006.
5. Wikipedia – TOFI. https://en.wikipedia.org/wiki/TOFI
6. Essential4Health. “The 4 Body Types – TOFI, TOTO, FOFI, TOTU.”
7. The Nutricop. “Thin Outside, Fat Inside – Health Risks.”

U našem tijelu živi ogroman broj mikroorganizama – bakterija, virusa, gljivica i drugih mikroba. Iako možda zvuči zastrašujuće, većina njih je ne samo bezopasna, već i izuzetno korisna. Skup svih ovih mikroorganizama zovemo mikrobiom, a njegovo zdravlje direktno utiče na naše – od varenja hrane, preko imuniteta, pa sve do raspoloženja.

Šta je tačno mikrobiom?

Mikrobiom se odnosi na genetski materijal svih mikroorganizama koji naseljavaju naše tijelo, dok se pojam mikrobiota odnosi na same organizme. Najveći dio mikrobioma nalazi se u našem probavnom sistemu, prvenstveno u debelom crijevu. Ovdje živi čak više mikroorganizama nego što imamo ljudskih ćelija u tijelu – u omjeru otprilike 1:1.

Svaka osoba ima jedinstveni mikrobiom, poput otiska prsta, a on se formira još pri rođenju i mijenja se tokom života, zavisno od ishrane, načina života, lijekova koje koristimo i drugih faktora.

Zašto je važan?

Zdrav mikrobiom:

• Podržava varenje i pomaže u razgradnji hrane koju enzimi ne mogu sami preraditi.
• Sintetiše vitamine, poput vitamina K i nekih B vitamina.
• Štiti od patogenih bakterija, djelujući kao prirodna barijera.
• Podržava imunitet, trenirajući imunološki sistem da prepozna prijetnje.
• Ima uticaj i na mentalno zdravlje, putem takozvane crijevno-moždane osovine.

Neravnoteža u mikrobiomu, poznata kao disbioza, može biti povezana sa brojnim zdravstvenim problemima: od probavnih tegoba (npr. nadutosti, sindroma iritabilnog crijeva), preko kožnih oboljenja (akne, ekcem), do ozbiljnijih stanja poput autoimunih bolesti, gojaznosti, pa čak i depresije.

Kako možemo podržati zdrav mikrobiom?

Dobra vijest je da na zdravlje mikrobioma možemo značajno uticati kroz svakodnevne navike:

1. Jedite raznovrsnu i biljnu hranu

Biljna vlakna (posebno prebiotici) hrane dobre bakterije u crijevima. Fokusirajte se na povrće, voće, integralne žitarice, mahunarke, orašaste plodove i sjemenke.

2. Uključite u prehranu fermentisane namirnice

Jogurt, kefir, kiseli kupus, kimči, miso i tempeh sadrže probiotike – žive korisne bakterije koje mogu doprinijeti raznolikosti mikrobioma.

3. Smanjite unos ultra-prerađene hrane

Zasićene masti, rafinirani šećeri i aditivi negativno utiču na crijevnu floru.

4. Koristite antibiotike odgovorno

Antibiotici mogu uništiti i korisne bakterije. Uvijek ih uzimajte po preporuci ljekara i, po potrebi, podržite crijevnu floru probioticima.

5. Budite fizički aktivni i upravljajte stresom

Tjelesna aktivnost i balansiran nivo stresa pozitivno utiču na crijevni mikrobiom, a time i na opšte zdravlje.

Zdrav mikrobiom je temelj cjelokupnog zdravlja – fizičkog, mentalnog i imunološkog.Prateći principe koji podržavaju crijevnu floru, pravimo male, ali značajne korake ka boljem zdravlju.

Zato sljedeći put kad razmišljate o svom zdravlju, ne zaboravite – brinite o svojim mikroorganizmima, jer oni brinu o vama.

Reference:

1. Lynch, S. V., & Pedersen, O. (2016). The Human Intestinal Microbiome in Health and Disease. New England Journal of Medicine, 375(24), 2369–2379.
2. Valdes, A. M., Walter, J., Segal, E., & Spector, T. D. (2018). Role of the gut microbiota in nutrition and health. BMJ, 361, k2179.
3. Zmora, N., Suez, J., & Elinav, E. (2019). You are what you eat: diet, health and the gut microbiota. Nature Reviews Gastroenterology & Hepatology, 16(1), 35–56.
4. National Institutes of Health (NIH) – Human Microbiome Project.
5. Conlon, M. A., & Bird, A. R. (2015). The impact of diet and lifestyle on gut microbiota and human health. Nutrients, 7(1), 17–44.
6. Sonnenburg, J. L., & Bäckhed, F. (2016). Diet–microbiota interactions as moderators of human metabolism. Nature, 535(7610), 56–64.
7. Cryan, J. F., et al. (2019). The Microbiota-Gut-Brain Axis. Physiological Reviews, 99(4), 1877–2013.
8. World Gastroenterology Organisation Global Guidelines (WGO): Probiotics and Prebiotics (2017).
   

Povišen holesterol je jedan od najčešćih zdravstvenih problema današnjice, a istovremeno i jedan od najvažnijih faktora rizika za razvoj srčanih bolesti i moždanog udara. Holesterol je masnoća koja je neophodna našem tijelu za izgradnju ćelijskih membrana, proizvodnju hormona i drugih važnih funkcija. Međutim, kada je njegova koncentracija u krvi previsoka, može se taložiti u zidovima arterija i stvarati plakove koji su uzrok suženja krvnih sudova.

Vrste holesterola

LDL holesterol (tzv. “loš” holesterol): Ova frakcija može doprinositi stvaranju plakova u krvnim sudovima.

HDL holesterol (tzv. “dobar” holesterol): Pomaže u uklanjanju viška holesterola iz krvi i smanjuje rizik od srčanih oboljenja.

Trigliceridi: Još jedna vrsta masnoće u krvi, čije povišene vrijednosti često prate povišen holesterol i povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Uzroci povišenog holesterola

Povišen holesterol može biti uzrokovan različitim faktorima, uključujući genetiku, nepravilnu prehranu, fizičku neaktivnost, prekomjernu tjelesnu težinu, stres, pušenje i neke bolesti poput dijabetesa.

Kako prehrana utiče na holesterol?

Ishrana je jedan od ključnih faktora u kontroli holesterola. Pravilnim izborom namirnica možemo smanjiti nivo “lošeg” LDL holesterola i povećati nivo “dobrog” HDL holesterola.

Savjeti za prehranu kod povišenog holesterola

1. Birajte zdrave masti:Konzumirajte maslinovo ulje, avokado, orašaste plodove i sjemenke.
2. Jedite više vlakana:Hrana bogata rastvorljivim vlaknima (zob, ječam, mahunarke, voće i povrće) pomaže smanjenju nivoa LDL holesterola.
3. Povećajte unos omega-3 masnih kiselina:Nalaze se u masnoj ribi (losos, skuša, sardine) i lanenom sjemenu, a pomažu u smanjenju triglicerida i povećanju HDL holesterola.
4. Ograničite unos jednostavnih šećera i rafinisanih ugljenih hidrata:Prevelik unos može podići trigliceride i pogoršati holesterol.
5. Redovno jedite voće i povrće:Puni su antioksidanata i nutrijenata koji štite srce i krvne sudove.
6. Izbjegavajte prekomjernu konzumaciju alkohola:Umerene količine mogu povoljno uticati na HDL, ali prekomerno pijenje ima suprotan efekat.
7. Ograničite unos hrane bogate holesterolom:Kao što su žumanca i iznutrice, ali nije potrebno potpuno ih izbaciti ako je ukupna ishrana uravnotežena.

Redovno vježbajte – barem 150 minuta umjerene aktivnosti sedmično.

Održavajte zdravu tjelesnu težinu.

Izbjegavajte pušenje i stres kad god je moguće.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Ako vam je dijagnostikovan povišen holesterol, važno je da pratite savjete stručnjaka — ljekara i nutricioniste. Individualni pristup i plan prilagođen vašim potrebama i zdravstvenom stanju najbolji su način da uspješno kontrolišete nivo holesterola i smanjite rizik od komplikacija.

---

Povišen holesterol ne znači automatski ozbiljne zdravstvene probleme, ali je jasan znak da je vrijeme za promjenu navika. Hrana je moćan saveznik u borbi za zdravije srce. Pravilna ishrana, uz podršku stručnjaka, može napraviti veliku razliku.

Reference:

1.American Heart Association. Cholesterol and Lifestyle [Internet]. Dallas, TX: American Heart Association; [cited 2025 Aug 5].

2.Mayo Clinic. High Cholesterol [Internet]. Rochester, MN: Mayo Foundation for Medical Education and Research; [cited 2025 Aug 5].

3.National Heart, Lung, and Blood Institute. High Blood Cholesterol [Internet]. Bethesda, MD: NHLBI; [cited 2025 Aug 5].

Harvard T.H. Chan School of Public Health. Cholesterol [Internet]. Boston, MA: Harvard University; [cited 2025 Aug 5].

4.European Society of Cardiology. Guidelines for the management of dyslipidaemias [Internet]. Sophia Antipolis, France: ESC; 2019 [cited 2025 Aug 5].

Perimenopauza je prijelazno razdoblje koje prethodi menopauzi i može trajati nekoliko godina. Karakterizira je postupno smanjivanje razine spolnih hormona, ponajprije estrogena i progesterona, što dovodi do brojnih fizioloških i metaboličkih promjena u tijelu žene. Jedna od tih promjena, na koju se sve više obraća pažnja, jest povećana sklonost razvoju inzulinske rezistencije.

Šta je inzulinska rezistencija?

Inzulinska rezistencija je stanje u kojem tjelesne ćelije slabije reaguju na djelovanje inzulina – hormona koji reguliše razinu glukoze u krvi. Kao posljedica, tijelo mora proizvoditi sve više inzulina da bi održalo normalnu glikemiju, što može dovesti do hiperinzulinemije, debljanja i s vremenom do razvoja predijabetesa ili tip 2 dijabetesa.

Zašto se inzulinska rezistencija češće javlja u perimenopauzi?

1. Pad estrogena – Estrogen ima zaštitnu ulogu u metabolizmu glukoze i osjetljivosti na inzulin. Njegov pad tokom perimenopauze utiče na povećanje masnoće u predjelu stomaka i smanjenje inzulinske osjetljivosti.
2. Promjene u distribuciji masnog tkiva – Tokom perimenopauze dolazi do premještanja masnoća iz potkožnog u visceralno područje (oko organa), što je metabolički aktivnije i povezano je s većim rizikom od inzulinske rezistencije.
3. Upalne promjene – Hormonske promjene mogu potaknuti blagu, hroničnu upalu niskog stepena, koja dodatno doprinosi razvoju inzulinske rezistencije.
4. Promjene u ritmu spavanja i stresa – Česti su problemi sa snom i povećana je osjetljivost na stres, što može pogoršati hormonsku ravnotežu i uticati na metabolizam inzulina.

Kako se može djelovati preventivno ili terapijski?

Fizička aktivnost – Redovito kretanje, osobito kombinacija aerobnog i anaerobnog vježbanja, poboljšava osjetljivost na inzulin.

Prehrana – Uravnotežena prehrana sa namirnicama koje imaju niski glikemijski indeks, bogata vlaknima, zdravim mastima i kvalitetnim proteinima.

Upravljanje stresom – Tehnike opuštanja, kvalitetan san i emocionalna podrška važni su za regulaciju hormona i inzulina.

Medicinska terapija – U nekim slučajevima ljekar može preporučiti hormonsku nadomjesnu terapiju (HNT) ili lijekove poput metformina, ako postoji visoki rizik za dijabetes.

Preporuke za prehranu kod žena u perimenopauzi s rizikom od inzulinske rezistencije

Opšta pravila:

Fokusirati se na unos namirnica sa niskim glikemijskim indeksom (GI).

Ograničiti unos jednostavnih šećera i prerađenih ugljikohidrata.

Povećati unos vlakana (povrće, mahunarke, integralne žitarice).

Uvesti redovne obroke – bez preskakanja.

Primjer dnevnog jelovnika

Doručak:

Zobene pahuljice s chia sjemenkama, borovnicama i bademima.

Zeleni čaj ili crna kafa bez šećera.

Užina:

Grčki jogurt (bez dodanog šećera) + nekoliko oraha.

Ručak:

Pileća prsa ili leća sa salatom (kvinoja, špinat, maslinovo ulje, limun).

Integralni hljeb ili kriška batata.

Užina:

Jabuka + kašikica putera od badema.

Večera:

Riba (losos ili sardina) + brokula na pari i pečene tikvice.

Čaša vode s limunom.

Savjet: Poželjno je večerati najkasnije 2–3 sata prije spavanja kako bi se podržala ravnoteža šećera u krvi.

Perimenopauza nije samo razdoblje hormonskih promjena, već i vrijeme kada tijelo postaje osjetljivije na metaboličke poremećaje poput inzulinske rezistencije.

Prepoznavanje i razumijevanje ove povezanosti omogućuje pravovremene intervencije i očuvanje zdravlja žene u srednjim godinama i nakon menopauze.

Reference:

1.Gupte, Anisha A., Henry J. Pownall, and Dale J. Hamilton. “Estrogen: an emerging regulator of insulin action and mitochondrial function.” Journal of diabetes research 2015.1 (2015): 916585.

2.Porada, Dominik, Jakub Gołacki, and Beata Matyjaszek-Matuszek. “Obesity in perimenopause—current treatment options based on pathogenetic factors.” Endokrynologia Polska 74.6 (2023): 565-575.

3.Carr, Molly C. “The emergence of the metabolic syndrome with menopause.” The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism 88.6 (2003): 2404-2411.

4.Li, Tanya, et al. “Hormone therapy and insulin resistance in non-diabetic postmenopausal women: a systematic review and meta-analysis.” Climacteric (2025): 1-9.

5.Lovejoy, Jc Champagne, et al. “Increased visceral fat and decreased energy expenditure during the menopausal transition.” International journal of obesity 32.6 (2008): 949-958.

Perimenopauza je prirodno prijelazno razdoblje koje prethodi menopauzi, kada jajnici postepeno smanjuju proizvodnju spolnih hormona – najviše estrogena i progesterona. Iako se često poistovjećuje s menopauzom, perimenopauza ima svoje karakteristične simptome, trajanje i potrebe, koje su nerijetko zanemarene u dijagnostici i svakodnevnoj skrbi za žensko zdravlje.

---

Kada počinje perimenopauza?

Perimenopauza najčešće započinje u kasnim 30-ima ili 40-ima, a može trajati od nekoliko mjeseci do 10 godina, sve do ulaska u menopauzu – koju definišemo kao 12 uzastopnih mjeseci bez menstruacije.

Tokom tog vremena, razina estrogena ne opada ravnomjerno – već fluktuira, što izaziva niz tjelesnih i emocionalnih promjena.

---

Najčešći simptomi perimenopauze

Perimenopauzalni simptomi se često javljaju postepeno i suptilno, ali mogu značajno uticati na kvalitetu života. Neki od najčešćih uključuju:

Neredovne menstruacije

Valunzi i noćno znojenje

Poremećaji spavanja

„Moždana magla“ i poteškoće s koncentracijom

Promjene raspoloženja, anksioznost, depresija

Debljanje, osobito u području trbuha

Gubitak gustoće kostiju

Smanjen libido i suhoća rodnice

Mnoge žene s perimenopauzom ne prepoznaju te simptome kao hormonalno uzrokovane, već ih pripisuju stresu, preopterećenosti ili starenju.

---

Hormonalna pozadina

U perimenopauzi dolazi do:

• Nestabilne razine estrogena – skokovi i padovi uzrokuju fizičke i psihičke simptome
• Smanjenja progesterona – što može izazvati anksioznost, nesanicu i neredovne cikluse
• Povećanja inzulinske rezistencije – zbog čega dolazi do promjena u metabolizmu i debljanja

Zato je perimenopauza više od „ženskih promjena“ – ona uključuje i metaboličke promjene koje utiču na cijeli organizam.

---

Kako pristupiti perimenopauzi?

Bitan je holistički i individualizirani pristup koji podrazumijeva:

Medicinsku procjenu:

• Hormonski status (estradiol, FSH, LH, progesteron)
• Tiroidne hormone i kortizol
• Glukoza, inzulin, lipidni profil
• Vitamin D, feritin i drugi mikronutrijenti

Nutricionistički pristup:

• Stabilizacija šećera u krvi kroz obroke bogate vlaknima, zdravim mastima i proteinima
• Hrana koja podržava detoksikaciju estrogena (kupusnjače, omega-3, antioksidansi)
• Ravnoteža u prehrani – bez strogih dijeta koje mogu dodatno opteretiti tijelo
• Praćenje vrijednosti željeza, vitamina B12, magnezija i D vitamina

---

Šta žena može uraditi?

Nekoliko ključnih navika koje pomažu tijelu u perimenopauzi:

Pametna prehrana – fokus treba biti na stabilnoj energiji, ravnoteži hormona i protuupalnim sastojcima.
Stres pod kontrolom – hronični stres dodatno remeti osjetljivost na estrogen
Tjelesna aktivnost – kombinacija vježbi snage, fleksibilnosti i laganog kardija
Kvalitetan san – potiče hormonalnu ravnotežu i obnovu tijela
Praćenje simptoma i redovna komunikacija sa stručnjacima.

“Perimenopauza nije kraj – ona je prilika da se žena bolje upozna sa svojim tijelom i preuzme kontrolu nad zdravljem.”

Rano prepoznavanje simptoma, podrška stručnjaka i promjena načina života mogu učiniti ovu fazu manje zbunjujućom, a puno stabilnijom i ispunjenijom.

SIBO (Small Intestinal Bacterial Overgrowth) ili sindrom prekomjernog rasta bakterija u tankom crijevu je stanje u kojem dolazi do prekomjernog razmnožavanja bakterija u dijelu digestivnog trakta gdje ih inače ima u znatno manjem broju. Dovodi se u vezu sa oboljenjima kao što su masna jetra, IBS, IBD, ciroza te poremećaji pokretljivosti probavnog trakta zbog čega je teško reći u kojoj mjeri simptomi potiču od SIBO-a, a u kojoj od pridruženih bolesti. Zbog svega navedenog SIBO je važna tema za sve koji se bave ishranom i zdravljem crijeva.

Uzroci SIBO-a :

• Smanjena pokretljivost crijeva (usporena peristaltika)
• Strukturne abnormalnosti crijeva
• Dugotrajna upotrebu antibiotika ili lijekova koji smanjuju kiselost želuca
• Disbioza i oštećena crijevna barijera
• Hronične bolesti poput dijabetesa, celijakije ili upalnih bolesti crijeva
• Operacije ili stanja koja utiču na digestivni trakt (npr. sindrom kratkog crijeva)

Simptomi SIBO-a

Simptomi mogu varirati od blagih do ozbiljnih, a najčešći su:
• Nadutost i gasovi
• Dijareja ili zatvor
• Bol u stomaku
• Loša apsorpcija hranljivih materija
• Umor i iscrpljenost
• Gubitak težine
• Deficiti vitamina i minerala, posebno vitamina B12, željeza i vitamina D

Dijagnostika i testiranje

Najčešći test za dijagnostiku SIBO-a je izdisajni test koji analizira plinove (vodik, H2 i metan, CH4) u izdahnutom zraku, kojim se mjeri prisustvo gasova proizvedenih fermentacijom bakterija u tankom crijevu. Takođe, analiza stolice i krvni testovi mogu pomoći u prepoznavanju nutritivnih deficita povezanih sa ovim stanjem.

Ishrana i tretman kod SIBO-a

Liječenje SIBO-a obuhvata kombinaciju medicinske terapije i promjene ishrane. Ključni koraci uključuju:

1. Antimikrobnu terapiju – obično se koriste antibiotici ili prirodni antimikrobni agensi poput origana, ulja paprene metvice, berberina i alicina.
2. Pravilnu prehranu – dijete sa smanjenim unosom fermentabilnih ugljenih hidrata, poput Low FODMAP ili SIBO specijalizovane dijete, često pomažu u smanjenju simptoma.
3. Podrška varenju – enzimi, probiotici i digestivni suplementi mogu pomoći u obnovi crijevne flore i smanjenju simptoma.
4. Poboljšanje motiliteta crijeva – redovna fizička aktivnost, dodaci poput đumbira ili prokinetici mogu pomoći u vraćanju normalne pokretljivosti crijeva.

Zaključak:

SIBO je ozbiljno stanje koje značajno utiče na kvalitet života I pristup ovakvom problemu treba biti holistički uz uzimanje detaljne anamneze I uvođenje razlučitih terapijskih opcija jer pravilna ishrana, podrška varenju i rad na uzrocima problema ključni su za njegovo rješavanje.
Ako sumnjate na SIBO, najbolje je konsultovati se sa stručnjakom kako biste pronašli optimalnu strategiju liječenja i poboljšali zdravlje svojih crijeva.