Mjesec: Maj 2026.

Kada vam ljekar kaže da ultrazvuk jetre pokazuje povećanu ehogenost ili
steatozu jetre, možda ne znate odmah šta to znači. Ali ako vam kaže masna jetra, vjerovatno osjetite nelagodu. Možda i krivnju. I odmah počnete razmišljati: je li to moja krivica? Je li to od hrane? Od kilaže? Može li se to popraviti?Odgovori su: djelimično, da, vjerovatno i najvažnije – da, uz pravi pristup, masna jetra je jedno od rijetkih hroničnih stanja koje se može u potpunosti preokrenuti.

Šta je MASLD i zašto se naziv promijenio?

Masna jetra godinama je nosila naziv NAFLD (nonalcoholic fatty liver disease) -nealkoholna masna bolest jetre. U junu 2023. godine, međunarodni konsenzus više od 70 stručnih društava promijenio je naziv u MASLD (metabolic dysfunction-associated steatotic liver disease) – metaboličkim poremećajem uzrokovana steatotična bolest jetre.
Promjena nije samo terminološka. Ona odražava dvije važne stvari.Naziv NAFLD bio je stigmatizirajuci – pojam masna i nealkoholna sugerirao je
da je rijec o osobnoj krivnji pacijenta. Novi naziv tačno opisuje uzrok: metabolička disfunkcija (inzulinska rezistencija, dislipidemija, pretilost) – a ne samo masnoće u hrani. 98-99% pacijenata s dijagnozom NAFLD zadovoljava i kriterije za MASLD. Dijagnoza i liječenje ostaju isti – promijenio se naziv i razumijevanje uzroka.

MASLD ili MASH – koja je razlika?

MASLD je širi pojam koji obuhvata:

MASL – izolirane naslage masnoće u jetri bez upale (rani stadij, reverzibilan)

MASH – metabolički povezani steatohepatitis: masnoće + upala + oštećenje
ćelija jetre (teži stadij, potrebna intervencija)

Fibroza i ciroza – uznapredovalo oštećenje jetre (djelimično ili teže
reverzibilno)

Koliko je masna jetra česta?

Svaka treća do četvrta odrasla osoba ima neku razinu nakupljanja masnoće u jetri. Globalna prevalencija MASLD-a procjenjuje se na 30-32% opće populacije – što je čini najčešćim hroničnim oboljenjem jetre na svijetu.

U rizičnim skupinama, prevalencija je znatno viša:

Pretilost: 60-80% osoba s pretilošću ima MASLD

Dijabetes tipa 2: 50-70% oboljelih ima MASLD

PMOS (biv. PCOS): vidljivo povećana učestalost zbog inzulinske rezistencije

Metabolički sindrom: visoka korelacija s MASLD-om

Napomena: masna jetra može biti prisutna i kod osoba normalne tjelesne
mase – tzv. lean MASLD. Kod ovih pacijenata često postoji inzulinska
rezistencija, genetska predispozicija ili specifični prehrambeni obrasci koji
ubrzavaju nakupljanje masnoće u jetri.

Simptomi i dijagnoza: zašto se masna jetra često propušta

Masna jetra najčešće nema simptoma u ranim stadijima. To je jedan od razloga zašto se kasno otkriva i zašto je toliko zastupljena.

Kada simptomi postoje, mogu uključivati:

Umor i iscrpljenost bez jasnog razloga

Nelagoda ili tupa bol u desnom gornjem dijelu trbuha

Nadutost i težina nakon obroka

Blago povećane vrijednosti jetrenih enzima (ALT, AST, GGT) na nalazima

Kako se dijagnosticira?

Dijagnoza MASLD-a temelji se na:

• Ultrazvuk jetre – osnovna metoda, prikazuje povećanu ehogenost ( svjetlija jetra = više masnoće)
• Krvni nalazi – ALT, AST, GGT, trigliceridi, glukoza, inzulin, HOMA-IR indeks
• FIB-4 skor – neinvazivni marker fibroze iz krvnih nalaza (dob, ALT, AST,
  trombociti)
• Fibroscan (elastografija) – mjeri tvrdoću jetre, procjenjuje fibrozu bez
  biopsije
• Biopsija jetre – zlatni standard, ali se rjeđe koristi zbog invazivnosti

Kriterij za dijagnozu MASLD-a: prisustvo hepatične steatoze (>5% hepatocita) uz barem jedan kardiometabolički rizični faktor (prekomjerna tjelesna masa, dislipidemija, hiperglikemija, hipertenzija ili metabolički sindrom).

Prehrana kao terapija

Prehrana i tjelesna aktivnost su intervencija prve linije za MASLD, prema
europskim (EASL-EASD-EASO, 2024) i američkim (AASLD, 2023) smjernicama. Ne čekamo lijekove – počinjemo s promjenama stila života odmah.

Koliko mršavljenje pomaže?

Gubitak 3-5% TM – smanjuje nakupljanje masnoće u jetri (steatozu)

Gubitak 7-10% TM – poboljšava upalu i smanjuje MASH aktivnost

Gubitak >10% TM – može stabilizirati ili čak regresirati fibrozu

Važna napomena: brzina mršavljenja je bitna. Prebrzi gubitak mase (>1,5 kg/sedmično) može paradoksalno pogoršati stanje jetre – nagli kalorijski deficit povećava mobilizaciju masnih kiselina prema jetri.

Mediteranska prehrana ima najjaču i najkonzistentniju znanstvenu potkrepu od svih prehrambenih modela za MASLD. U randomiziranom kontroliranom istraživanju s 259 ispitanika, mediteranska dijeta smanjila je jetrenu steatozu za 39% u 12 sedmica i poboljšala inzulinsku osjetljivost.

Ključne karakteristike:

• Maslinovo ulje – bogato oleinskom kiselinom i polifenolima, smanjuje upalnu aktivnost u jetri
• Riba (masna riba 2-3x/sedmično) – omega-3 EPA i DHA reduciraju de novo lipogenezu u jetri
• Mahunarke, povrće, orašasti proizvodi – vlakna i antioksidansi poboljšavaju crijevni mikrobiom
• Cjelovite žitarice – nizak glikemijski indeks, smanjuju postprandijalne
  inzulinske skokove
• Ograničeno crveno meso i prerađena hrana – smanjuju zasićene masne
  kiseline i dodane sećere

Šta treba posebno izbjegavati

Na osnovu istraživanja, tri prehrambena faktora imaju najštetniji učinak na masnu jetru:

• Fruktoza i dodani šećeri – posebno zaslađena pića i sokovi. Fruktoza se u jetri direktno pretvara u mast (de novo lipogeneza). Čak i bez kalorijskog viška, visok unos fruktoze ubrzava MASLD
• Zasićene masne kiseline – crveno meso, prerađeni mesni proizvodi,
  palmino ulje. Aktiviraju upalne signale u hepatocitima
• Alkohol (čak i umjeren) – kod MASLD-a nema sigurne granice. I mali unos alkohola doprinosi progresiji, a kombinacija metaboličke disfunkcije i alkohola definira posebnu kategoriju MetALD

Intermitentni post i vremenski ograničena prehrana

Rastući broj istraživanja pokazuje da različite forme intermitentnog posta (16:8, 5:2)poboljšavaju inzulinsku osjetljivost i smanjuju intrahepatičnu mast. Mehanizmi ukljucuju aktivaciju autofagije (samočišćenje ćelija) i smanjenje razine inzulina tokom perioda gladovanja.

Važna napomena: ove pristupe nije preporučljivo provoditi bez stručne podrške,posebno kod osoba s dijabetesom ili na terapiji koja utjece na šećer u krvi.

Suplementacija: šta ima smisla, šta nema

Tržište je prepuno preparata koji obećavaju detoksikaciju jetre i čudo u boci.
Realnost je drugačija. Evo šta je istraživanjima potkrijepljeno:

Omega-3 masne kiseline -(EPA + DHA) Meta-analize pokazuju da suplementacija omega-3 (2-4 g EPA+DHA dnevno) smanjuje jetrenu mast, trigliceride i upalne markere kod MASLD-a. Posebno korisna kod pacijenata s višim trigliceridima i pratećim kardiometaboličkim rizicima.

Vitamin E– Antioksidans koji u dozama 800 IU/dan pokazuje poboljšanje histologije jetre (MASHaktivnost) kod odraslih bez dijabetesa. Preporučuju ga AASLD smjernice za necirotički MASH. Visoke doze vitamina E nisu preporučljive dugoročno bez nadzora – postoje podaci o blago povećanom riziku kod nekih skupina.

Silimarin -(ekstrakt biljke sikavice).Jedna od najistraženijih biljnih supstanci za jetru. Silimarin ima antioksidativno, protuupalno i hepatoprotektivno djelovanje. Studije pokazuju smanjenje ALT i AST vrijednosti te poboljšanje jetrene histologije kod MASLD-a, posebno u kombinaciji s promjenama prehrane.

Vitamin D -Deficijencija vitamina D česta je kod pacijenata s MASLD-om i korelira s težinom bolesti. Suplementacija je indicirana kod dokazanog deficita (25(OH)D < 50 nmol/L)uz K2 i magnezij za bolju iskoristivost.

Probiotici i prebiotici -Crijevni mikrobiom igra ključnu ulogu u MASLD-u kroz os crijevo-jetra. Specifični sojevi (Lactobacillus, Bifidobacterium) i prebiotici (inulin, FOS) pokazuju obećavajuće rezultate u smanjenju jetrene masti i upale. Već postoji dovoljno evidencije za preporuku upotrebe fermentiranih namirnica i hrane bogate vlaknima.

Šta NE preporučujem

Komercijalni preparati za detoksikaciju jetre – bez regulirane formulacije i bez kliničke evidencije

Visoke doze antioksidanasa bez nadzora – više nije uvijek bolje

Suplemente koji nemaju specifičnu indikaciju za pojedinu osobu
Suplementacija je dodatak dobroj prehrani, nikad njena zamjena. Prilagodba svakom pacijentu, uzimajući u obzir sve lijekove i prateća stanja, ključna je za sigurnost i učinkovitost.

MASLD je jedno od rijetkih hroničnih metaboličkih stanja koje može biti u
potpunosti reverzibilno – uz prave promjene i adekvatan nadzor. Rano otkrivanje, individualizirana prehrana i postepena promjena navika donose mjerljive rezultate već u roku od nekoliko sedmica.
Nije potrebna savršena dijeta. Nije potreban drastičan kalorijski deficit. Potreban je održivi, uravnoteženi pristup koji jetra može prepoznati – i na koji odgovori.

Ako su vaši nalazi pokazali povećanu jetrenu ehogenost, povećane enzime ili je ultrazvuk sugerirao steatozu – ovo je pravi moment za razgovor s nutricionistom.

Reference

1. Rinella ME et al. A multisociety Delphi consensus statement on new fatty liver disease nomenclature. Hepatology. 2023;78(6):1966-1986.
2. EASL-EASD-EASO Clinical Practice Guidelines on the management of metabolic dysfunction-associated steatotic liver disease (MASLD). J Hepatol. 2024;81(3):492-542.
3. Chalasani N et al. The diagnosis and management of nonalcoholic fatty liver disease (NAFLD/MASLD): AASLD Practice Guidance Update 2023. Hepatology. 2023.
4. Sualeheen A et al. Mediterranean diet for the management of MASLD in non-Mediterranean, Western countries. Nutrition Bulletin. 2024;49(3):321-338.
5. Peres WA et al. Dietary interventions in MASLD: a narrative review of evidence, mechanisms, and translational challenges. Nutrients. 2025;17(12):1984.
6. Younossi ZM et al. Global epidemiology of nonalcoholic fatty liver disease – meta-analytic assessment. Hepatology. 2016;64(1):73-84.
7. Sanyal AJ et al. Dietary interventions and MASLD/MASH. J Hepatol. 2024.
8. Bischoff SC et al. Nutritional and fasting strategies for the management of MASLD/MASH.Nutrients. 2025;17:PMC12676304.
9. Zelber-Sagi S et al. Long term nutritional intake and the risk for non-alcoholic fatty liver disease (NAFLD). J Hepatol. 2007;47(5):711-717.
10. Vilar-Gomez E et al. Weight loss through lifestyle modification significantly reduces features of nonalcoholic steatohepatitis. Gastroenterology. 2015;149(2):367-378.
11. Scorletti E, Byrne CD. Omega-3 fatty acids and non-alcoholic fatty liver disease: evidence of efficacy and mechanism of action. Mol Aspects Med. 2018;64:135-146.
12. Sanyal AJ et al. Pioglitazone, vitamin E, or placebo for nonalcoholic steatohepatitis (PIVENS trial). N Engl J Med. 2010;362(18):1675-1685.
13. Solhi H et al. Silymarin in treatment of non-alcoholic steatohepatitis: a randomized clinical trial. Caspian J Intern Med. 2014;5(1):9-12.
14. Kolodziejczyk AA et al. The role of the microbiome in NAFLD and NASH. EMBO Mol Med. 2019;11(2):e9302

Ako imaš dijagnozu sindroma policističnih jajnika – ili sumnju da ga imaš –
vjerovatno si već naišla na niz zbunjujućih informacija: da su ti jajnici puni cisti, da je to isključivo ginekološki problem ili da mršavljenje “jednostavno” rješava sve.

Nijedna od ovih tvrdnji nije tačna – a najnoviji globalni konsenzus iz februara 2026. godine to i zvanično potvrđuje promjenom samog naziva ovog stanja. U ovom tekstu objašnjavam šta se promijenilo, zašto je promjena važna i –najvažnije – šta to konkretno znači za tebe i tvoju prehranu.

Zašto je PCOS bio pogrešan naziv?

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) godinama je nosio naziv koji je opisivao samo jedan i to netačan aspekt ovog stanja. Istraživanja su jasno pokazala da patološke ciste na jajnicima nisu karakteristika PCOS-a – ono što ultrazvuk prikazuje su zaostali folikuli, ne ciste. Uprkos tome, naziv je ostao, a s njim i posljedice:

• Do 70% oboljelih žena ostaje nedijagnosticirano ili kasno dijagnosticirano
• Pacijentice godinama misle da imaju “problem s jajnicima”, a ne metabolički poremećaj
• Stigma vezana uz reproduktivnu funkciju – posebno u kulturama gdje je
  fertilitet visoko vrednovan
• Fragmentirana skrb: ginekolog, endokrinolog i nutricionist rijetko sarađuju kao tim
• Ograničena istraživanja i financiranje zbog uskog medicinskog okvira

Napomena:Američki nacionalni instituti za zdravlje još su 2012. preporučili
promjenu naziva PCOS, navodeći njegovu nepreciznost i potrebu za boljim
odrazom kliničke slike. Promjena je formalno provedena tek 2026. godine –
nakon globalnog procesa koji je uključio 14.360 ispitanika.

Novi naziv: Poliendokrini metabolički ovarijski sindrom (PMOS)

U februaru 2026. godine, nakon višegodišnjeg globalnog konsenzusnog procesa koji je uključivao pacijentice, multidisciplinarne zdravstvene profesionalce i 56 organizacija iz svih regija svijeta, usvojen je novi naziv: polienedokrini metabolički ovarijski sindrom – skraćeno PMOS.

Svaka riječ u novom nazivu nosi značenje:

Poliendokrini – stanje zahvata više endokrinih sistema: inzulin, androgene, neuroendokrine hormone i funkciju jajnika. Nije jedan hormon, nije jedan organ.

Metabolički – inzulinska rezistencija prisutna je u 85% oboljelih, uključujući 75% žena normalne tjelesne mase. Metaboličke komplikacije (dijabetes tip 2, dislipidemija, kardiovaskularni rizik) su inherentni, ne sporedni dio stanja.

Ovarijski – disfunkcija jajnika je stvarna i definirajuća karakteristika, ali kao posljedica endokrinih i metaboličkih poremećaja – ne kao izolirani entitet.

PMOS nije bolest jajnika – to je višesistemski poremećaj.
Ovo nije samo terminološka promjena.

Ona mijenja način na koji medicina i nutricionizam – trebaju pristupiti ovom stanju.

PMOS obuhvata:

Endokrine poremećaje: hiperandrogenizam (androgeni iz jajnika i
nadbubrežnih žlijezda), povišen LH, poremećena pulsatilnost GnRH, eleviran AMH (anti-Müllerov hormon)

Metaboličke poremećaje: inzulinska rezistencija i kompenzatorna
hiperinzulinemija, dislipidemija, visceralna adipoznost, MAFLD (steatoza jetre), povišen kardiovaskularni rizik (uključujući oko 68% veći rizik za kardiovaskularne bolesti i 2,5 puta veći rizik za srčani udar).

Reproduktivne poremećaje: ovulatorna disfunkcija, neredoviti ciklusi,
infertilitet, rizik komplikacija u trudnoći

Psihološke manifestacije: depresija, anksioznost, poremećaji hranjenja,smanjena kvaliteta života

Dermatološke manifestacije: akne, alopecija, hirzutizam – kao posljedica hiperandrogenizma

Važno: BMI nije pouzdan pokazatelj prisutnosti ili težine PMOS-a. Inzulinska rezistencija prisutna je čak i kod žena normalne tjelesne mase. Mršave žene s PMOS-om često godinama ostaju bez dijagnoze upravo zbog pretpostavke da je to problem rezerviran za prekomjernu tjelesnu masu

Zašto prehrana nije samo pomocna mjera

U svom radu s klijenticama koje imaju PCOS – a od sada, PMOS – jedna od
najčešćih rečenica koje čujem je: “ljekar mi je rekao da smršam i da će se sve srediti.” Iza te rečenice krije se ogroman teret: nespecifičan savjet, osjećaj krivnje, i izostanak konkretnog plana. Prehrana kod PMOS-a nije puka pratnja farmakoterapiji. Ona je jedan od najmoćnijih alata za regulaciju temeljnih mehanizama ovog stanja – i to potvrđuju brojna istraživanja.

Inzulinska rezistencija kao centralni cilj

Pošto inzulinska rezistencija pogoršava hiperandrogenizam, ovulatornu disfunkciju i metaboličke komplikacije, prehrambene intervencije usmjerene na poboljšanje inzulinske osjetljivosti imaju višestruki učinak:

Smanjenje glikemijskog opterećenja obroka (složeni ugljikohidrati, vlakna, mahunarke)

Adekvatni proteinski unos (1,6–2,0 g/kg TM) – smanjuje inzulinske skokove i održava mišićnu masu

Omega-3 masne kiseline – smanjuju sistemsku upalu i poboljšavaju lipidni profil

Mediteranski obrazac prehrane – u meta-analizama pokazuje poboljšanje inzulinske osjetljivosti, lipida i androgena kod PMOS-a

Gubitak tjelesne mase: koliko je dovoljno?

Gubitak 5–10% tjelesne mase kod žena s PMOS-om može dovesti do obnove ovulacije, poboljšanja menstrualnog ciklusa i smanjenja androgena – čak i bez farmakoterapije. Međutim, agresivni kalorijski deficit kontraproduktivan je: povećava kortizol, ubrzava gubitak mišićne mase i pogoršava inzulinsku rezistenciju.
Cilj nije što brže mršavljenje – cilj je poboljšanje metaboličkog zdravlja. Kilogrami su jedna od mjera, ali ne jedina i ne uvijek najvažnija.

Suplementacija koja ima smisla

Na osnovu dosadašnjih istraživanja, sljedeći suplementi imaju potencijalnu korist kod PMOS-a (uz napomenu da su nalazi istraživanja heterogeni i da je uvijek potrebna individualizacija):

Inozitol (mio-inozitol i D-chiro-inozitol) – poboljšava inzulinsku signalizaciju, ovulaciju i lipidni profil

Vitamin D – deficijencija je česta i korelira s težinom inzulinske rezistencije i hiperandrogenizma

Omega-3 (EPA+DHA, 2–3 g/dan) – anti-upalni i kardiometabolički učinak

Magnezij – kofaktor aktivacije vitamina D, poboljšava inzulinsku osjetljivost, podržava san

Probiotici – mikrobiom igra ulogu u metaboličkim i upalnim procesima kod PMOS-a (istraživanja u toku)

Napomena :suplementacija nije zamjena za prehrambene
promjene i nije jednaka za sve. Ono što pomaže jednoj osobi može biti
nepotrebno ili čak kontraindicirano za drugu. Uvijek preporučujem
individualiziranu procjenu.

Šta ova promjena naziva znači u praksi?

Promjena naziva iz PCOS u PMOS nije samo semantika. Ona ima konkretne
implikacije za dijagnostiku, liječenje i edukaciju:

Dijagnoza se ne bi trebala temeljiti samo na ultrazvuku jajnika – klinička i biohemijska procjena metaboličkih i endokrinih parametara jednako je važna

Tretman treba biti multidisciplinaran – ginekolog, endokrinolog, nutricionist, po potrebi psiholog

Prehrana i tjelesna aktivnost nisu samo preporuke uz lijekove – one su kljucne intervencije prve linije

Implementacija novog naziva u ICD klasifikaciju i međunarodne smjernice predviđena je do 2028. godine – kroz trogodišnji prijelazni period

PMOS je jedno od najčešćih endokrinih stanja u žena reproduktivne dobi –
procjenjuje se da pogađa više od 170 milijuna žena globalno. Dugo je bilo
podcijenjeno, netačno opisano i nedovoljno liječeno.Nova nomenklatura daje ovom stanju naziv koji odgovara onome što ono zaista jest:
kompleksni polienedokrini i metabolički poremećaj koji zahtijeva cjelovit pristup– uključujući individualiziranu prehranu kao jedan od temeljnih terapijskih alata.

Reference

1. Teede HJ et al. Polyendocrine metabolic ovarian syndrome (PMOS): global consensus namechange from polycystic ovary syndrome. The Lancet, 2026. (DOI: 10.1016/S0140-6736(25)00834-1)
2. Teede HJ et al. International evidence-based guideline for the assessment and management of polycystic ovary syndrome 2023. Monash University, 2023.
3. Escobar-Morreale HF. Polycystic ovary syndrome: definition, aetiology, diagnosis andtreatment. Nature Reviews Endocrinology. 2018;14(5):270–284.
4. Barthelmess EK, Naz RK. Polycystic ovary syndrome: current status and future perspective.Front Biosci (Elite Ed). 2014;6:104–119.
5. Rosenfield RL, Ehrmann DA. The pathogenesis of polycystic ovary syndrome (PCOS): the hypothesis of PCOS as functional ovarian hyperandrogenism revisited. Endocrine Reviews. 2016;37(5):467–520.
6. Lim SS et al. Overweight, obesity and central obesity in women with polycystic ovary syndrome: a systematic review and meta-analysis. Hum Reprod Update.2012;18(6):618–637.
7. Azziz R et al. Polycystic ovary syndrome. Nature Reviews Disease Primers. 2016;2:16057.
8. Legro RS et al. Diagnosis and treatment of polycystic ovary syndrome: an endocrine society clinical practice guideline. J Clin Endocrinol Metab. 2013;98(12):4565–4592.
9. Barrea L et al. Mediterranean diet and polycystic ovary syndrome: is there a link? Nutrients. 2021;13(7):2230.
10. Kite C et al. Exercise, or exercise and diet, for ovulatory recovery in overweight women with polycystic ovary syndrome: a systematic review and meta-analysis. Systematic Reviews. 2019;8(1):51.
11. Pundir J et al. Inositol treatment of anovulation in women with polycystic ovary syndrome: a meta-analysis of randomised trials. BJOG. 2018;125(3):299–308.
12. Showell MG et al. Inositol for subfertile women with polycystic ovary syndrome. Cochrane Database Syst Rev. 2021;(12):CD012378.
13. He C et al. Gut microbiota and polycystic ovary syndrome: correlation and future prospect. Nutrients. 2020;12(9):2611.
14. NIH Office of Disease Prevention. Evidence-based methodology workshop on polycystic ovary syndrome. Washington DC, 2012.

© 2026 Nutrimedica · nutrimedica.ba · Sva prava pridržana