Ako imaš dijagnozu sindroma policističnih jajnika – ili sumnju da ga imaš –
vjerovatno si već naišla na niz zbunjujućih informacija: da su ti jajnici puni cisti, da je to isključivo ginekološki problem ili da mršavljenje “jednostavno” rješava sve.
Nijedna od ovih tvrdnji nije tačna – a najnoviji globalni konsenzus iz februara 2026. godine to i zvanično potvrđuje promjenom samog naziva ovog stanja. U ovom tekstu objašnjavam šta se promijenilo, zašto je promjena važna i –najvažnije – šta to konkretno znači za tebe i tvoju prehranu.
Zašto je PCOS bio pogrešan naziv?
Sindrom policističnih jajnika (PCOS) godinama je nosio naziv koji je opisivao samo jedan i to netačan aspekt ovog stanja. Istraživanja su jasno pokazala da patološke ciste na jajnicima nisu karakteristika PCOS-a – ono što ultrazvuk prikazuje su zaostali folikuli, ne ciste. Uprkos tome, naziv je ostao, a s njim i posljedice:
- Do 70% oboljelih žena ostaje nedijagnosticirano ili kasno dijagnosticirano
- Pacijentice godinama misle da imaju “problem s jajnicima”, a ne metabolički poremećaj
- Stigma vezana uz reproduktivnu funkciju – posebno u kulturama gdje je
fertilitet visoko vrednovan - Fragmentirana skrb: ginekolog, endokrinolog i nutricionist rijetko sarađuju kao tim
- Ograničena istraživanja i financiranje zbog uskog medicinskog okvira
Napomena:Američki nacionalni instituti za zdravlje još su 2012. preporučili
promjenu naziva PCOS, navodeći njegovu nepreciznost i potrebu za boljim
odrazom kliničke slike. Promjena je formalno provedena tek 2026. godine –
nakon globalnog procesa koji je uključio 14.360 ispitanika.
Novi naziv: Poliendokrini metabolički ovarijski sindrom (PMOS)
U februaru 2026. godine, nakon višegodišnjeg globalnog konsenzusnog procesa koji je uključivao pacijentice, multidisciplinarne zdravstvene profesionalce i 56 organizacija iz svih regija svijeta, usvojen je novi naziv: polienedokrini metabolički ovarijski sindrom – skraćeno PMOS.
Svaka riječ u novom nazivu nosi značenje:
Poliendokrini – stanje zahvata više endokrinih sistema: inzulin, androgene, neuroendokrine hormone i funkciju jajnika. Nije jedan hormon, nije jedan organ.
Metabolički – inzulinska rezistencija prisutna je u 85% oboljelih, uključujući 75% žena normalne tjelesne mase. Metaboličke komplikacije (dijabetes tip 2, dislipidemija, kardiovaskularni rizik) su inherentni, ne sporedni dio stanja.
Ovarijski – disfunkcija jajnika je stvarna i definirajuća karakteristika, ali kao posljedica endokrinih i metaboličkih poremećaja – ne kao izolirani entitet.
PMOS nije bolest jajnika – to je višesistemski poremećaj.
Ovo nije samo terminološka promjena.
Ona mijenja način na koji medicina i nutricionizam – trebaju pristupiti ovom stanju.
PMOS obuhvata:
Endokrine poremećaje: hiperandrogenizam (androgeni iz jajnika i
nadbubrežnih žlijezda), povišen LH, poremećena pulsatilnost GnRH, eleviran AMH (anti-Müllerov hormon)
Metaboličke poremećaje: inzulinska rezistencija i kompenzatorna
hiperinzulinemija, dislipidemija, visceralna adipoznost, MAFLD (steatoza jetre), povišen kardiovaskularni rizik (uključujući oko 68% veći rizik za kardiovaskularne bolesti i 2,5 puta veći rizik za srčani udar).
Reproduktivne poremećaje: ovulatorna disfunkcija, neredoviti ciklusi,
infertilitet, rizik komplikacija u trudnoći
Psihološke manifestacije: depresija, anksioznost, poremećaji hranjenja,smanjena kvaliteta života
Dermatološke manifestacije: akne, alopecija, hirzutizam – kao posljedica hiperandrogenizma
Važno: BMI nije pouzdan pokazatelj prisutnosti ili težine PMOS-a. Inzulinska rezistencija prisutna je čak i kod žena normalne tjelesne mase. Mršave žene s PMOS-om često godinama ostaju bez dijagnoze upravo zbog pretpostavke da je to problem rezerviran za prekomjernu tjelesnu masu
Zašto prehrana nije samo pomocna mjera
U svom radu s klijenticama koje imaju PCOS – a od sada, PMOS – jedna od
najčešćih rečenica koje čujem je: “ljekar mi je rekao da smršam i da će se sve srediti.” Iza te rečenice krije se ogroman teret: nespecifičan savjet, osjećaj krivnje, i izostanak konkretnog plana. Prehrana kod PMOS-a nije puka pratnja farmakoterapiji. Ona je jedan od najmoćnijih alata za regulaciju temeljnih mehanizama ovog stanja – i to potvrđuju brojna istraživanja.
Inzulinska rezistencija kao centralni cilj
Pošto inzulinska rezistencija pogoršava hiperandrogenizam, ovulatornu disfunkciju i metaboličke komplikacije, prehrambene intervencije usmjerene na poboljšanje inzulinske osjetljivosti imaju višestruki učinak:
Smanjenje glikemijskog opterećenja obroka (složeni ugljikohidrati, vlakna, mahunarke)
Adekvatni proteinski unos (1,6–2,0 g/kg TM) – smanjuje inzulinske skokove i održava mišićnu masu
Omega-3 masne kiseline – smanjuju sistemsku upalu i poboljšavaju lipidni profil
Mediteranski obrazac prehrane – u meta-analizama pokazuje poboljšanje inzulinske osjetljivosti, lipida i androgena kod PMOS-a
Gubitak tjelesne mase: koliko je dovoljno?
Gubitak 5–10% tjelesne mase kod žena s PMOS-om može dovesti do obnove ovulacije, poboljšanja menstrualnog ciklusa i smanjenja androgena – čak i bez farmakoterapije. Međutim, agresivni kalorijski deficit kontraproduktivan je: povećava kortizol, ubrzava gubitak mišićne mase i pogoršava inzulinsku rezistenciju.
Cilj nije što brže mršavljenje – cilj je poboljšanje metaboličkog zdravlja. Kilogrami su jedna od mjera, ali ne jedina i ne uvijek najvažnija.
Suplementacija koja ima smisla
Na osnovu dosadašnjih istraživanja, sljedeći suplementi imaju potencijalnu korist kod PMOS-a (uz napomenu da su nalazi istraživanja heterogeni i da je uvijek potrebna individualizacija):
Inozitol (mio-inozitol i D-chiro-inozitol) – poboljšava inzulinsku signalizaciju, ovulaciju i lipidni profil
Vitamin D – deficijencija je česta i korelira s težinom inzulinske rezistencije i hiperandrogenizma
Omega-3 (EPA+DHA, 2–3 g/dan) – anti-upalni i kardiometabolički učinak
Magnezij – kofaktor aktivacije vitamina D, poboljšava inzulinsku osjetljivost, podržava san
Probiotici – mikrobiom igra ulogu u metaboličkim i upalnim procesima kod PMOS-a (istraživanja u toku)
Napomena :suplementacija nije zamjena za prehrambene
promjene i nije jednaka za sve. Ono što pomaže jednoj osobi može biti
nepotrebno ili čak kontraindicirano za drugu. Uvijek preporučujem
individualiziranu procjenu.
Šta ova promjena naziva znači u praksi?
Promjena naziva iz PCOS u PMOS nije samo semantika. Ona ima konkretne
implikacije za dijagnostiku, liječenje i edukaciju:
Dijagnoza se ne bi trebala temeljiti samo na ultrazvuku jajnika – klinička i biohemijska procjena metaboličkih i endokrinih parametara jednako je važna
Tretman treba biti multidisciplinaran – ginekolog, endokrinolog, nutricionist, po potrebi psiholog
Prehrana i tjelesna aktivnost nisu samo preporuke uz lijekove – one su kljucne intervencije prve linije
Implementacija novog naziva u ICD klasifikaciju i međunarodne smjernice predviđena je do 2028. godine – kroz trogodišnji prijelazni period
PMOS je jedno od najčešćih endokrinih stanja u žena reproduktivne dobi –
procjenjuje se da pogađa više od 170 milijuna žena globalno. Dugo je bilo
podcijenjeno, netačno opisano i nedovoljno liječeno.Nova nomenklatura daje ovom stanju naziv koji odgovara onome što ono zaista jest:
kompleksni polienedokrini i metabolički poremećaj koji zahtijeva cjelovit pristup– uključujući individualiziranu prehranu kao jedan od temeljnih terapijskih alata.
Reference
- Teede HJ et al. Polyendocrine metabolic ovarian syndrome (PMOS): global consensus namechange from polycystic ovary syndrome. The Lancet, 2026. (DOI: 10.1016/S0140-6736(25)00834-1)
- Teede HJ et al. International evidence-based guideline for the assessment and management of polycystic ovary syndrome 2023. Monash University, 2023.
- Escobar-Morreale HF. Polycystic ovary syndrome: definition, aetiology, diagnosis andtreatment. Nature Reviews Endocrinology. 2018;14(5):270–284.
- Barthelmess EK, Naz RK. Polycystic ovary syndrome: current status and future perspective.Front Biosci (Elite Ed). 2014;6:104–119.
- Rosenfield RL, Ehrmann DA. The pathogenesis of polycystic ovary syndrome (PCOS): the hypothesis of PCOS as functional ovarian hyperandrogenism revisited. Endocrine Reviews. 2016;37(5):467–520.
- Lim SS et al. Overweight, obesity and central obesity in women with polycystic ovary syndrome: a systematic review and meta-analysis. Hum Reprod Update.2012;18(6):618–637.
- Azziz R et al. Polycystic ovary syndrome. Nature Reviews Disease Primers. 2016;2:16057.
- Legro RS et al. Diagnosis and treatment of polycystic ovary syndrome: an endocrine society clinical practice guideline. J Clin Endocrinol Metab. 2013;98(12):4565–4592.
- Barrea L et al. Mediterranean diet and polycystic ovary syndrome: is there a link? Nutrients. 2021;13(7):2230.
- Kite C et al. Exercise, or exercise and diet, for ovulatory recovery in overweight women with polycystic ovary syndrome: a systematic review and meta-analysis. Systematic Reviews. 2019;8(1):51.
- Pundir J et al. Inositol treatment of anovulation in women with polycystic ovary syndrome: a meta-analysis of randomised trials. BJOG. 2018;125(3):299–308.
- Showell MG et al. Inositol for subfertile women with polycystic ovary syndrome. Cochrane Database Syst Rev. 2021;(12):CD012378.
- He C et al. Gut microbiota and polycystic ovary syndrome: correlation and future prospect. Nutrients. 2020;12(9):2611.
- NIH Office of Disease Prevention. Evidence-based methodology workshop on polycystic ovary syndrome. Washington DC, 2012.
© 2026 Nutrimedica · nutrimedica.ba · Sva prava pridržana
